Kad ćemo izvesti instalaciju Ubuntua, nismo rijetki koji stvaraju, ako ih već nismo imali, nekoliko particija za odvajanje sadržaja. Između ovih particija obično postoji poziv razmijeniti u kojem se nitko ne slaže oko veličine koja bi trebala biti, neki kažu da je dovoljno 1 GB, drugi da mora biti iste veličine kao i naša RAM, a drugi da to mora biti dvostruka naša RAM memorija. Izgleda da to od ovog trenutka više neće predstavljati problem Ubuntu 17.04 Zesti Zapus.
Upravo je Dimitri John Ledkov preuzeo kontrolu izvijestiti o ovoj novosti koja će stići za otprilike četiri mjeseca, osiguravajući sljedeću verziju operativnog sustava koju je razvio Canonical koristit će zadane swap datoteke na instalacijama koje nisu LVM, tj., koji bismo instalirali iz instalacijskog programa Ubuntu ako ne napravimo promjene.
Ubuntu 17.04 riješit će se swap particija
Za zajednički i opći tim, većina se zamjena uopće neće koristiti. Ili ako smo rekli da se prostor za zamjenu koristi, ali je neprimjerene veličine, vrijedi ga zamijeniti na mjestu unatrag.
Ubuntu 17.04 umjesto toga će prema zadanim postavkama koristiti swap datoteke. Promjena veličine swap datoteka razlikuje se od particija stvorenih za nju i obično ne koriste više od 5% slobodnog prostora ili 2 GB RAM-a. Promjena se neće primijeniti na one koji želimo instalirati Ubuntu pomoću opcije LVM.
Za većinu korisnika ono što nas stvarno zanima je ta zamjena nastavit će raditi praktički isto da smo za nju stvorili particiju, pa ćemo barem imati na raspolaganju onaj prostor koji je prethodno zauzimala swap particija i, u prvoj instalaciji, nećemo morati gubiti vrijeme na njezinu izradu. Što mislite o ovoj promjeni koja dolazi s Ubuntu 17.04 Zesty Zapus?
Čovječe, u redu ove vrste promjena. S jedne strane me to plaši, jer izgledat ćemo nešto više poput Windows-a. Ali hladno razmišljajući, u pravu su, trenutno se zamjena gotovo i ne koristi (i kažem vam sada da sam na računalu sa 5 GB RAM-a koristio 16 Gb Swap-a). Datoteke mogu biti dobra ideja da izbjegnete potrebu za rezervacijom mnogih diskovnih koncerata unaprijed i da rezervaciju učinite dinamičnom. Iako se bojim da će izgubiti performanse, gracioznost particije je u tome što ubrzava pristup bez prolaska kroz datotečni sustav, ali budući da sada obično imamo dobra računala, odlučili su da se ništa ne događa ...
Mrzeći Windows vas ne svrstava u bolju osobu, možete nastaviti koristiti Linux i misliti da je Windows sranje bez mržnje 😀
Što se tiče vaše izjave da swap datoteka usporava pristup, ona je prestala biti istinita od verzije 2.6, pa zaključujem da ste u vrijeme kada ste čitali o ovoj temi, ali vrijeme postalo zastarjelo.
Pogledajmo kako upravljamo memorijom. Vidjet ćemo.
To je nešto u stilu Windowsa, Windows ne koristi određenu particiju diska kao zamjensku memoriju, već stvara posebnu datoteku koja se naziva stranična datoteka. Ubuntu će učiniti isto, koristit će datoteku kao zamjensku zonu. Dobra stvar je što će biti puno lakše definirati ili prilagoditi veličinu stvarnim potrebama svakog pojedinog tima.
Napomena mi nije jasna
Ponavljam (da vidim je li sada jasnije): prešao sam sa stvaranja Swap particije, jer ne volim stvarati više particija (iako znam da se preporučuje nekoliko). Kako to mogu riješiti? Kao što članak kaže, stvaranje swap datoteke (u Windowsovom stilu). A / dom? Imam jednu particiju za podatke (neovisno o bilo kojoj instalaciji) i izvrsno mi funkcionira. Usput, ako neki pametnjaković želi doći predavati lekcije, prije svega imajte na umu da ne postoji jedan ispravan način da se stvari rade.
Pitam se kako OS može hibernirati. Razumijem da se za to koristi swap particija.
Važna stvar je kapacitet, a ne zapisuje li swap sustav na particiju ili swap datoteku. Koristi se zamjena, a ne "swap particija". U slučaju korištenja swap particije tada možemo potvrditi da se tijekom hibernacije koristi "particija".
Razumijem da ste već znali problem hibernacije više OS-a i da ne mislite da ne možete hibernirati u swap datoteci. Teoretski, mogli biste nastaviti hibernirati s ograničenjem da to možete učiniti samo s 1 i da ne možete učiniti ništa drugo, osim nastaviti spomenutu "sesiju" prije bilo čega drugog, kako ne biste oštetili podatke koji održavaju stanje. Oprostite ako vas nisam razumio, ali ponekad vam se čini da vam naplaćuju 1 cent za svaku riječ koju napišete i ostavlja puno prostora za pogrešno tumačenje 😀
Zanimljivo je da se bave i pitanjem sigurnosti. Ta swap datoteka mora biti na neki način šifrirana ili nestati kad se računalo isključi, tako da joj nitko ne može pristupiti.
to se radi kada imate datoteke u oblaku, jer ako je vaš OS oštećen, izgubit ćete sve podatke ako imate jednu particiju (poput novaka)
Swap datoteka unutar svake particije na kojoj imamo instaliran OS manje je učinkovita. Ako imate više distribucija na tvrdom disku, swap particijom servirate sve. Sve dok je dopušteno birati i ne utječe na performanse, to je način približavanja korisniku temeljnije razine, ali ako izvedba počne padati zbog toga, približat ćemo se svjetskim (podzemnim) prozorima.
Prilično uspješno, osim što trebate (iz bilo kojeg razloga) zimski san, što bi rezultiralo suprotnim scenarijem, pojedinačna ram particija ne bi bila učinkovita. Prvo zato što 2 sustava ne mogu biti hibernirana u istoj zamjeni, a drugo zato što ako biste mogli, zamjena bi uslijed toga bila kratka. A da se i ne spominje da se hibernacijski sustav može "slomiti" pokušajem postavljanja ove zamjene na drugi sustav. U osnovi korištenje swap particije uklanja mogućnost hibernacije i moći koristiti nešto drugo. Gledajući gazijske koncerte prosječnih diskova, žrtvovanje 2 ili 4 GB za zamjenu "po distro" nije tako loša ideja. Kao što sam rekao, pitanje potrebe i kao što ste rekli, uvijek je dobro imati mogućnost izbora, tako da svaki korisnik može odabrati u koju nogu će pucati 😀
Što se tiče naslova članka, pomalo je senzacionalan.
Ubuntu 17 NE Uklanja, on samo mijenja neke od zadanih parametara u procesu instalacije. U stvari, prije nego što ni oni nisu bili potrebni, VELIKA je razlika u tome što swap datoteke više nisu "nešto" sporije od swap particija zbog problema sa pristupom sirovom vs datotečnom sustavu, pa su zaključili da posjedovanje datoteke može predstavljati neke bolje u odnosu na UX imati particije, što predstavlja neke dodatne poteškoće.