Nedavno sam pročitao članak u kojem se tvrdi da to nikada neće biti "godina Linuxa" zbog fragmentacije. Ima ljudi koji su na sve odgovorili, jedni mu daju razlog, drugi govore kako Linux može biti kompliciran... Ali ja sam ostao pri toj riječi: fragmentacija. Problem je, prema autoru članka, u tome što postoji mnogo različitih desktopa, kojima se moraju dodati upravitelji paketa, no je li fragmentacija doista problem? Linux?
Ja sam jedan od onih koji bi rekli ne. Da ako je Windows najčešće korišteni operativni sustav, to je jednostavno i jednostavno jer je instaliran prema zadanim postavkama na gotovo svim računalima. macOS možda mnogima nije opcija zbog cijene njihove opreme, ali ostali koriste Windows jer "to je ono što je došlo" i "normalno". Što bi se dogodilo da je Linux instaliran prema zadanim postavkama na računalima? Bi li ljudi nestali i kupili licencu za Windows i instalirali Microsoftov sustav ili bi zadržali ono što imaju? Bi li programeri više ili manje brinuli o korisnicima Linuxa? Odgovor daje Android.
Ne zaboravimo: Android je baziran na Linuxu i dominira mobilnim tržištem
Android je baziran na Linuxu. Na početku iOS-a i Androida bio je izvjestan rat, kao da su suparnici nogometne momčadi. Korisnici Androida kritizirali su korisnike iOS-a da plaćaju toliko za telefon, a korisnici iOS-a kritizirali su korisnike Androida zbog sigurnosti, kratkoročne podrške i fragmentacije. Da, dobro ste pročitali, fragmentacija. Jer fragmentacija nije samo u tome što postoji puno opcija, već i u tome što postoji puno različitog hardvera, pa je Androidu bilo teško dobro raditi na svim uređajima. To je jedan od razloga zašto proizvođači se dočepaju čistog Androida i modificiraju ga po volji.
Pa zašto je Linux kralj mamba na mobilnim uređajima, a ne na desktopu? Nalik što je Bill Gates učinio s MS-DOS-om, Google dopušta svakome da modificira Android i stavi ga na svoj mobilni uređaj. Kraj ovog filma je dobro poznat: oko 80% mobitela i tableta koristi Android, a mi ih kupujemo. Radimo to po cijeni i zato što dolazi instaliran na gotovo svaki telefon koji nije iPhone. Dakle, ako fragmentirani operativni sustav dominira na mobilnim uređajima, a sličan ne dominira na desktopu, potražite drugo objašnjenje.
Koliko televizora ima instaliran Windows prema zadanim postavkama? Nula. Pametni televizori obično koriste nešto temeljeno na Linuxu, a tu također dominira ista stvar: to je ono što se instalira, iako je istina i da televizijskim sustavima nije lako manipulirati. Sve ukazuje na jedno: većina koristi ono što je unaprijed instalirano, a gotovo sva računala imaju Windows. Kao i kod Androida, da je Ubuntu instaliran, ljudi bi se navikli na Ubuntu i to bi koristili, ili je to moje mišljenje. Posebno treba spomenuti Symbian, koji je također dominirao tržištem... jer su ga koristile Nokia i brendovi poput Samsunga, ne za nešto drugo.
Što je s različitim vrstama paketa?
Nekako smo isti. Većina distribucija Linuxa ima a trgovina softverom, toliko bi se od tamo instaliralo. Također, ne bi pjevao isti pijetao da stotine milijuna ljudi koriste Linux. Programeri bi se bolje brinuli o nama, a vjerojatno bi Windowsi imali problema čak i da budu na tržištu. Ili je to moje mišljenje.
Kako svaki proizvođač dodaje svoje sučelje tržišnom udjelu Androida? Ni u čemu. Svi se naviknu, a isto i kad mijenjaju brendove. Važno je da je instaliran i da ima pristup Google Play, i to je jedina mala razlika u odnosu na desktop Linux. Ali inzistiram, mislim da bi sve bilo sasvim drugačije da je Linux instaliran prema zadanim postavkama poput Androida. Zapravo, Google Play to je ono što jest jer programeri postavljaju svoje aplikacije na platformu na kojoj može biti puno preuzimanja. Ne bi li oni učinili isto za Linux? nije u verziji snap, flatpack ili AppImage?
Na kraju nikad nećemo saznati. Stvari su takve kakve jesu i Windows je na gotovo svakom računalu, ali “Linux” vlada posvuda i svaki Smart TV koristi drugačiji operativni sustav. Da je instaliran prema zadanim postavkama, možda nikada ne bismo pročitali nešto poput "ovo će biti godina Windowsa" jer ne bi ni postojalo. Tko zna.
I ja sam pročitao članak o kojem mi govorite. Autor pojma nema. Fragmentacija je svojstvena slobodnom softveru i ne samo da je dobra, nego i neophodna. Autor predlaže savez između "velikih" distribucija kako bi se uspostavio svojevrsni univerzalni operativni sustav, a čitatelji mudro odgovaraju da ta navodna "univerzalnost" ne bi riješila problem širenja GNU/Linuxa na desktopu. Pretpostavimo da nastane savez, na primjer, stvori se Universal Linux, GNU/Linux da dominira nad svima i da, odjednom, Universal Linux odluči prestati podržavati moju usranu NIVIDIA grafičku karticu jer ne podržava Wayland i jedino što podržava je Xorg. Sada sve druge distribucije rade istu stvar jer je to učinio Universal Linux. Koje bi mi opcije ostale? To je pravi slučaj ispričan u parodijskom tonu koji će se dogoditi svim korisnicima GNU/Linuxa koji imaju stara računala.
Sve bi postalo Windows stil, odnosno, kao leća, uzmi ili ostavi.